Prema Zakonu o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 114/22), članku 5. stavku 1., porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona. Nadalje, člankom 7. stavkom 1. točkom 12. propisano je da se porezna osnovica za obračun poreza na dobit uvećava za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, porezom na dohodak, prirezom porezu na dohodak, te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata dobiti, te izuzimanja dioničara, članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se plaća porez na dobit, te s njima povezanim osobama. Člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dobit propisano je da se rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavku 1. Zakona, smatraju smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala, a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.
Ako je primjerice u poreznom nadzoru utvrđena nova obveza PDV-a poreznom obvezniku za 2016., a koju je porezni obveznik nakon odbijanja tužbe na upravnom sudu platio u 2022. godini, ista se u poslovnim knjigama društva treba moći knjižiti kao trošak te umanjiti osnovicu poreza na dobit za 2022. po toj osnovi budući da se radi o porezno priznatom rashodu, koji je izvršen sa svrhom povećanja prihoda društva, odnosno kao dio primarnog poslovanja društva. Plaćene zatezne kamate po osnovi nepravodobno uplaćenog poreza trebale bi se knjižiti kao trošak tekućeg razdoblja, što također za potrebe…