Nedostupan dokument, obavezna prijava
Input:

Pregled izmjena i dopuna Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom

19.12.2018, , Izvor: Verlag Dashöfer

2018.24.1.1 Pregled izmjena i dopuna Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom

Domagoj Dodig dipl.oec.

1. Obveznici fiskalizacije

Izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, koje su donesene na 10. sjednici Hrvatskoga sabora, 21. studenoga 2018., u ovom dijelu propisuje se tko se smatra obveznikom fiskalizacije, te se na taj način bitno mijenja polazišna osnova Zakona, odnosno obveznici se ne utvrđuju ovisno o tome jesu li obveznici izdavanja računa ili ne, već se svi smatraju obveznicima dok se zasebnom odredbom određuje tko se ne smatra obveznikom fiskalizacije izdavanja računa.

Prema tome, sada se obveznikom fiskalizacije smatra:

  • - fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost uređenu sukladno zakonu kojim se uređuje porez na dohodak,
  • - pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit prema zakonu kojim se uređuje porez na dobit.

Ova promjena je nužna zbog propisivanja obveze fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja koji u pravilu ne izdaju račune. Obvezivanjem samoposlužnih uređaja koji ne izdaju račune, obveza fiskalizacije širi se i na promete u gotovini u kojima se ne izdaju računi. Kako bi se obuhvatila samo ciljana skupina obveznika koji ostvaruju promete u gotovini, a ne izdaju račune, dodatno je izvršena promjena u članku 5. Zakona, koji sada glasi:

“Iznimno od članka 3. ovoga Zakona, obveznikom fiskalizacije ne smatra se porezni obveznik za ostvarene promete u sljedećim djelatnostima:

  1. priređivanja lutrijskih igara, igara klađenja, igara u casinima i na automatima za igre na sreću i zabavu te zaprimanje uplata za sudjelovanje u igrama na sreću i zabavnim igrama
  2. prodaja gdje se pretežni dio vrijednosti prometa odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica
  3. prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu izravno krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo, na štandovima i klupama izvan tržnica na malo i otvorenim prostorima
  4. prodaja karata ili žetona za cestovni lokalni linijski prijevoz putnika u javnom prometu sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave te prodaja karata ili žetona u zračnom, željezničkom i linijskom obalnom pomorskom prometu
  5. naplata cestarine
  6. punjenje naftnim derivatima aviona na avioservisima
  7. prodaja proizvoda i/ili usluga u poštanskom prometu
  8. pružanje bankovnih usluga i usluga osiguranja
  9. vođenja središnjeg depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira i središnjeg registra financijskih instrumenata
  10. ostvareni prometi evidentirani preko mjernih instrumenata (električna energija, plin, voda, javne komunikacijske usluge i slično), od energetskih, komunalnih, elektroničkih komunikacija i drugih pravnih osoba te
  11. provođenja zdravstvene zaštite (sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite do pune cijene zdravstvene usluge, kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite i izdavanja lijekova na recept).“

dakle, članak 5. je ovim izmjenama objedinio sve djelatnosti koje su i do sada bile izuzete od fiskalizacije, međutim obzirom da se izmjenama u članku 3. brisalo određivanje obveznika po obvezi izdavanja računa za isporuku dobra ili obavljene usluge, članak 5. je dopunjen sa izuzećima djelatnosti koje su već prije bile izuzete od izdavanja računa prema posebnom propisu. Dakle, na opisani način nije došlo do promjene kod ostalih djelatnosti koje su oslobođene od obveze izdavanja računa prema posebnom propisu jer su i nabrajanjem u članku 5. Zakona i nadalje oslobođene od obveze fiskalizacije.

Dakle, možemo još jednom ponoviti da je cilj fiskalizacije uspostaviti nadzor nad ostvarivanjem te evidentiranjem ostvarenog prometa u gotovini stoga se od obveze fiskalizacije oslobađaju neke od djelatnosti čiji se ostvareni prometi mogu učinkovito pratiti drugim mjerljivim veličinama. Kod takvih djelatnosti nije potrebno uvođenje fiskalizacije te se odredbama Zakona taksativno nabrajaju djelatnosti za koje se ne propisuje obveza fiskalizacije. Ova oslobođenja temelje se na načinu obavljanja određene djelatnosti, odnosno oslobođenja od obveze fiskalizacije su funkcijska, a ne institucijska. Navedeno znači da se obveznik oslobađa od obveze fiskalizacije za onu djelatnost čiji se ostvareni prometi mogu učinkovito pratiti drugim mjerljivim veličinama.

2. Postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja

Ovim se izmjenama i dopunama Zakona donesenima na 10. sjednici Hrvatskoga sabora, 21. studenoga 2018. godina, ukida izuzeće od obveze fiskalizacije za porezne obveznike koji ostvaruju promet u djelatnosti prodaje robe ili usluga putem samoposlužnih uređaja. Radi provedbe postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, kada se prodaja robe ili usluge ostvaruje prometom gotovine, obveznik fiskalizacije dužan je:

- fiskalizirati svaku prodaju u trenutku prodaje dostavom podataka o prodaji Poreznoj upravi,

- dostaviti Poreznoj upravi podatak o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će se ostvarivati promet gotovinom i

- omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje poruka o prodaji te omogućiti vezu (Internet) za elektroničku razmjenu podataka s Poreznom upravom.

Fiskalizacija prodaje putem samoposlužnog uređaja ne znači izdavanje fiskaliziranog računa kupcu već prijavu prodane robe ili usluge putem samoposlužnog uređaja, a ova prijava će se odvijati putem instaliranog softvera na samoposlužnom uređaju i sustava Porezne uprave.

Na ovaj način uvodi se nova kategorija fiskalizacije (fiskalizacija za prodaju robe ili usluga putem svih vrsta samoposlužnih uređaja) koja će se obavljati kroz prijavu prodane robe ili usluge putem samoposlužnog uređaja, pri čemu ne postoji obveza izdavanja računa. Međutim, samoposlužni uređaji koji već imaju mogućnost izdavanja računa mogu i dalje izdavati račune, ali će biti obvezni provoditi fiskalizaciju kroz prijavu prodanih roba ili usluga putem instaliranog softvera.

Kako bi se obveznicima fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja ostavilo dovoljno vremena za prilagodbu, ove odredbe će se primjenjivati od 1. siječnja 2021. godine.

Obveznik fiskalizacije dužan je u poslovnom prostoru (zatvorenom) na svakom elektroničkom naplatnom uređaju ili drugom vidnom mjestu istaknuti obavijest o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun.

Međutim, iznimno od navedenog, obveznik fiskalizacije koji provodi postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužan je na svakom samoposlužnom uređaju istaknuti obavijest o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja.

Ministar financija pravilnikom će propisati za potrebe fiskalizacije prodaje što se smatra samoposlužnim uređajem, sigurnosne mehanizme za razmjenu podataka iz postupka fiskalizacije prodaje i protokole za postupanje u slučaju grešaka te izgled i sadržaj obavijesti.

3. Izdavanje pratećih dokumenata prije izdavanja računa

Novost koja se donosi ovim Izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, koje su donesene na 10. sjednici Hrvatskoga sabora, 21. studenoga 2018., je da kada iz bilo kojeg poslovnog razloga obveznik fiskalizacije koji je u obvezi provoditi postupak fiskalizacije izdavanja računa, prije izdavanja računa izdaje dokument na kojem navodi podatke o plaćanju, na istome mora vidno pisati na svakom dokumentu propisanu obavijest „OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN”. Ovom mjerom želi se kupcu kao primateljima računa olakšati raspoznavanje izdanog računa od ostalih dokumenata koji se u postupku prodaje roba ili usluga izdaju prije

 
 Pošaljite nam povratnu informaciju
Što mislite o našem portalu?
Vaša poruka je uspješno poslana.
Input: