danas je 29.3.2024

Input:

Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13)

26.11.2020, , Izvor: Verlag Dashöfer

27.1 Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13)

Narodne Novine

Na temelju članka 140. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine« broj 73/13) donosim

PRAVILNIK O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Pravilnikom detaljnije uređuje primjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: Zakon).

(2) Prilikom primjene Zakona i ovoga Pravilnika moraju se primjenjivati i odredbe Uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. kojom se utvrđuju provedbene mjere Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 77, 23. 3. 2011.).

II. PREDMET OPOREZIVANJA

Članak 2.

Predmet oporezivanja je svaka isporuka dobara ili obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu, stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu uz naknadu obave osobe iz članka 4. stavka 1. točke 2. Zakona te uvoz dobara ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

Članak 3.

(1) Porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) se obračunava i plaća na stjecanje prijevoznih sredstava iz članka 4. stavka 2. Zakona, ako se ta sredstva smatraju novim prijevoznim sredstvima u skladu s člankom 4. stavkom 3. Zakona.

(2) Predmet oporezivanja je stjecanje dobara unutar Europske unije u tuzemstvu kojim se u tekućoj kalendarskoj godini prelazi prag stjecanja iz članka 5. stavka 2. Zakona.

III. POREZNI OBVEZNIK

1. Općenito

Članak 4.

(1) Porezni obveznik je, u smislu Zakona, svaka pravna i fizička osoba koja na bilo kojem mjestu samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

(2) Poreznim obveznikom smatra se i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva iz članka 4. stavka 3. Zakona, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice.

(3) Porezni obveznik je i svaka osoba koja na području Republike Hrvatske nema sjedište, poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište, a u tuzemstvu obavlja isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na odbitak PDV-a, osim kada obavlja isporuke dobara ili usluga za koje PDV plaća primatelj dobara ili usluga u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkama 3., 6. i 7. te člankom 75. stavkom 2. Zakona. Na tog poreznog obveznika se primjenjuju odredbe Zakona i ovoga Pravilnika osim ako nije drugačije propisano.

(4) Ako više fizičkih osoba zajednički obavlja djelatnost, svaka fizička osoba smatra se poreznim obveznikom za dio primitaka koji joj pripada od zajedničkog obavljanja djelatnosti. Fizičke osobe koje zajednički obavljaju djelatnosti obvezne su utvrditi jednu osobu (nositelja zajedničke djelatnosti) koji je odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje PDV-a i drugih obveza iz područja PDV-a. Ako supoduzetnici ne imenuju nositelja zajedničke djelatnosti, imenovat će ga Porezna uprava. Supoduzetnici za porezne obveze odgovaraju solidarno.

(5) Porezni obveznik obavlja djelatnost samostalno, ako je obavlja za vlastiti račun i na vlastitu odgovornost. Za razgraničenje samostalnog obavljanja djelatnosti ili samostalnog rada od nesamostalnog rada bitna su njihova obilježja, a ne naziv ugovora. Samostalnost ne postoji u slučaju zaposlenika i drugih osoba koje su povezane s poslodavcem ugovorom o radu ili drugim ugovorom kojim se uređuje odnos poslodavca i posloprimca u pogledu radnih uvjeta, naknada i obveza poslodavca, a koji ima obilježja nesamostalnosti.

(6) Fizičke osobe mogu obavljati dijelom samostalnu djelatnost, a dijelom nesamostalan rad, ali za potrebe određivanja fizičke osobe kao poreznog obveznika u smislu Zakona u obzir se uzima samo njegovo samostalno obavljanje gospodarske djelatnosti.

(7) Pravna ili fizička osoba smatra se poreznim obveznikom u smislu Zakona neovisno o tome smatra li se poreznim obveznikom i prema drugim zakonima.

Članak 5.

(1) Ako tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima koja se prema članku 6. stavku 5. Zakona ne smatraju poreznim obveznicima, obavljaju djelatnosti ili transakcije u okviru svog djelokruga ili ovlasti, a neoporezivanje tih djelatnosti bi dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja, Porezna uprava će rješenjem utvrditi da su porezni obveznici za te djelatnosti.

(2) U slučaju da tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima obavljaju djelatnosti iz Dodatka I. Zakona smatrat će se poreznim obveznicima kao i za djelatnosti iskorištavanja materijalne ili nematerijalne imovine (najam, zakup i slično), osim ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu.

(3) Porezna uprava procjenjuje jesu li se stekli uvjeti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na vlastitu inicijativu ili na prijedlog druge zainteresirane osobe.

2. Gospodarska djelatnost

Članak 6.

(1) Gospodarskom djelatnošću u smislu Zakona, smatra se svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine (najam, zakup i slično) u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda. Pri tome nije nužna i namjera ostvarivanja dohotka odnosno dobiti.

(2) Smatra se da osoba obavlja gospodarsku djelatnost, ako se njeno obavljanje ponavlja s ciljem trajnog ostvarivanja prihoda, odnosno primitaka. Ako se vidi namjera ponavljanja djelatnosti tada već jednokratna radnja može značiti početak obavljanja gospodarske djelatnosti.

(3) U gospodarsku djelatnost ulaze osnovne i sporedne djelatnosti. U sporedne djelatnosti ubraja se sve ono što se obavlja uz osnovnu djelatnost pri čemu nije bitna trajnost tih djelatnosti. Prodaja predmeta imovine također se smatra gospodarskom djelatnošću ako su ti predmeti bili dio otuđiteljeve gospodarske djelatnosti.

(4) Unutar istog poreznog obveznika ne dolazi do prometa koji podliježu oporezivanju budući da nema drugog sudionika u isporuci dobara ili usluga.

3. Početak i prestanak djelovanja poreznog obveznika

Članak 7.

(1) Pravna ili fizička osoba postaje porezni obveznik s prvim izvana primjetljivim aktivnostima koje su usmjerene na obavljanje gospodarske djelatnosti. Prvim izvana primjetljivim aktivnostima smatraju se osobito pripremne radnje, prva nabava robe, nabava osnovnih sredstava i slično.

(2) Porezni obveznik s prvim aktivnostima iz stavka 1. ovoga članka postaje obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a u skladu s člankom 154. ovoga Pravilnika.

(3) Smatra se da porezni obveznik djeluje kao takav i pod prisilnom upravom, u likvidaciji, u stečaju te u ostalim sličnim postupcima ili u provedbi oporuke.

(4) Porezni obveznik prestaje djelovati kao takav posljednjim poslovnim aktivnostima.

(5) Vrijeme obustave ili privremene odjave djelatnosti nije bitno za djelovanje poreznog obveznika kao takvog. Ne smatra se obustavom djelatnosti ako se razabire da porezni obveznik ima namjeru nastaviti djelatnost ili je u dogledno vrijeme ponovno pokrenuti.

(6) Fizička i pravna osoba prestaje djelovati kao porezni obveznik trajnom odjavom djelatnosti, odnosno brisanjem iz registra kod nadležnog tijela. Prije odjave djelatnosti porezni obveznik mora obračunati PDV na sve isporuke do dana odjave, uključujući u te isporuke i sva dobra koja mu preostanu i koja se smatraju izuzimanjem u neposlovne svrhe, a za koja je mogao koristiti odbitak pretporeza.

(7) U slučaju kada je porezni obveznik prestao obavljati gospodarsku djelatnost trajnom odjavom ili brisanjem iz nadležnog registra pri čemu nije obračunao PDV u skladu sa stavkom 6. ovoga članka, osoba koja stječe izuzeto dobro kroz zasebni postupak smatra se jamcem platcem za pripadajuću obvezu PDV-a. Obvezu jamca platca utvrđuje rješenjem Porezna uprava.

IV. OPOREZIVE TRANSAKCIJE

1. Općenito

Članak 8.

(1) Transakcijama koje su predmet oporezivanja razumijevaju se sve transakcije čije je oporezivanje propisano Zakonom, a mogu biti oporezive ili oslobođene plaćanja poreza.

(2) Bitno obilježje oporezive transakcije je međusobna uzročna veza između transakcije i naknade. Za prosudbu o postojanju ovog obilježja mjerodavan je gospodarski interes sudionika, neovisno o tome kako su sami sudionici određeni posao nazvali.

(3) Transakcijama koje nisu predmet oporezivanja razumijevaju se one transakcije čije oporezivanje nije propisano Zakonom.

(4) Ako jedinstvena transakcija istovremeno ima obilježja isporuke dobara i obilježja obavljene usluge, za razvrstavanje su bitna ona obilježja koja određuju stvarni gospodarski sadržaj transakcije, uzimajući u obzir volju ugovornih strana.

(5) Kod popravaka dobara, za razgraničenje radi li se o isporuci dobra ili obavljenoj usluzi, bitan je u ukupnoj naknadi udio materijala koji je nabavio porezni obveznik koji obavlja popravak. Ako udio naknade koja se odnosi na materijal iznosi više od 50% od ukupnog iznosa naknade koja se odnosi na popravak, radi se o isporuci dobra, a ne o obavljenoj usluzi.

(6) Povrat (zamjena) ambalaže ne podliježe oporezivanju.

2. Isporuka dobara i usluga

2.1. Isporuka dobara

Članak 9.

(1) Isporukom dobara omogućuje se prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom osobi koja tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. Omogućavanje raspolaganja dobrima je pretežito činjenične naravi i obično je, ali ne i nužno povezano s prijenosom vlasničkih prava u imovinsko pravnom smislu. Pri tome je mjerodavno postojanje gospodarskog vlasništva, a ne posjeda kao stvarnog vlasništva nad dobrom.

(2) Dobrima se smatraju predmeti, skupine stvari i gospodarska dobra koja se u prometu smatraju dobrima kao što su: električna energija, plin, grijanje, hlađenje i slično. Skupine stvari predstavljaju skup više odvojenih predmeta objedinjenih u jedinstvenu cjelinu koja se u gospodarskom smislu smatra dobrom, a koja nije samo zbroj pojedinačnih predmeta.

Članak 10.

(1) Porezni obveznik koji isporuku obavlja u vlastito ime i za vlastiti račun, obračunava i plaća PDV na punu naknadu isto kao komisionar koji nastupa u vlastito ime a za tuđi račun.

(2) Kada komisionar iz stavka 1. ovoga članka isporuči dobro u smislu Zakona, nastaju dvije isporuke:

1. isporuka komisionara kupcu i

2. isporuka komitenta komisionaru.

(3) Porezni obveznik koji nastupa u tuđe ime i za tuđi račun – posrednik i zastupnik, obračunava i plaća PDV na pripadajuću mu proviziju.

(4) Porezni obveznik – posrednik i zastupnik kod usluge posredovanja, odnosno zastupanja, mora navesti naziv/ime i prezime, osobni identifikacijski broj (OIB) ili PDV identifikacijski broj osobe za koju posreduje – zastupa.

Članak 11.

(1) Isporukom dobara uz naknadu smatra se korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih općenito koriste u druge svrhe osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog obveznika, a za ta je dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez. O izuzimanju dobara radi se onda, ako bi se isporuka da je obavljena trećoj osobi, smatrala isporukom dobara. Izuzimanja koja nisu u novcu procjenjuju se prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti.

(2) Besplatno davanje uzoraka kupcima ili potencijalnim kupcima ne smatra se isporukom dobara uz naknadu ako su ta dobra obilježena kao takva i predstavljaju vrstu robe koja je rezultat poslovanja poreznog obveznika ili je povezana s obavljanjem njegove djelatnosti te ako se oni daju u razumnim količinama. Razumnim količinama smatra se ona količina koja je potrebna za procjenu uzorka koji se daje kako bi potencijalni kupac mogao nabaviti takva dobra.

(3) Povremeno davanje poklona pojedinačne vrijednosti do 160,00 kuna bez PDV-a u okviru obavljanja svoje gospodarske ili druge djelatnosti ne smatra se isporukom dobara uz naknadu pod uvjetom da se ne daju istim osobama i da ne postoji pravna obveza ili obveza protuisporuke odnosno protuusluge primatelja dobra. Povremenim davanjem poklona smatra se davanje najviše jednog poklona istoj osobi u jednom tromjesečju.

(4) Isporukama dobara uz naknadu iz stavka 3. ovoga članka ne smatra se davanje poklona u svrhu promidžbe pojedinačne vrijednosti do 160,00 kuna bez PDV-a ako se radi o posebno prilagođenim dobrima s oznakom »nije za prodaju« ili o reklamnim predmetima s nazivom tvrtke ili proizvoda kao što su čaše, pepeljare, olovke, stolnjaci, podmetači, privjesci, prospekti, katalozi, vrećice i slični proizvodi.

(5) Porezni obveznik je za besplatna davanja uzoraka i povremena davanja poklona vrijednosti do 160,00 kuna bez PDV-a obvezan sastavljati odgovarajuće isprave u skladu s propisima koji uređuju vođenje poslovnih knjiga poreznog obveznika i ovim Pravilnikom.

2.2. Premještanje dobara

Članak 12.

(1) Ako porezni obveznik premješta dobra koja čine dio njegove poslovne imovine u drugu državu članicu u svrhu smještaja tih dobara u skladištu kupca, takvo premještanje dobara smatrat će se isporukom dobara u skladu s člankom 7. stavkom 5. Zakona ako se takva transakcija u drugoj državi članici smatra stjecanjem dobara unutar Europske unije.

(2) Ako porezni obveznik, registriran za potrebe PDV-a u drugoj državi članici, premješta dobra koja čine dio njegove poslovne imovine u drugoj državi članici kupcu, koji je registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu, u svrhu smještaja dobara u skladištu kupca, takva transakcija smatra se stjecanjem dobara unutar Europske unije u trenutku kada kupac preuzme dobra sa skladišta, odnosno kada dolazi do stvarnog stjecanja dobara.

(3) Dobra smještena u skladištu kupca su dobra koja su u vlasništvu prodavatelja i mogu biti smještena u vlastitom ili unajmljenom skladištu kupca. Ta dobra se ne smiju koristiti od trenutka kada su primljena u skladište sve do trenutka kada kupac preuzme dobra sa skladišta, odnosno kada dolazi do stvarnog stjecanja dobara.

(4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka obvezan je o dobrima koja smješta u skladištu kupca osigurati u knjigovodstvu najmanje sljedeće podatke:

a) naziv države članice u koju je otpremio dobra,

b) PDV identifikacijski broj kupca, kod kojeg smješta dobra u skladištu, koji mu je izdala država članica u kojoj smješta dobra,

c) datum otpreme dobara u drugu državu članicu,

d) ukupnu vrijednost dobara smještenih u skladištu u kunama,

e) opis i količinu dobara smještenih u skladištu i

f) datum kada je kupac preuzeo dobra sa skladišta, odnosno obavljene isporuke dobara prethodno smještenih u skladište.

(5) Kupac dobara iz stavka 2. ovoga članka obvezan je o dobrima koja smješta u svoje skladište osigurati u knjigovodstvu najmanje sljedeće podatke:

a) naziv države članice iz koje su dobra otpremljena,

b) PDV identifikacijski broj isporučitelja dobara kojega je izdala država članica otpreme,

c) datum otpreme dobara iz druge države članice,

d) datum primitka dobara u skladište,

e) ukupnu vrijednost dobara koja su smještena u skladište u kunama,

f) opis i količinu dobara koja su smještena u skladište i

g) datum kada je preuzeo dobra sa skladišta, odnosno obavljenog stjecanja dobara prethodno smještenih u skladište.

2.3. Opoziv

Članak 13.

(1) Isporuka dobara u smislu Zakona ne postoji ako se opozove (vrati).

(2) Ako isporučitelj tijekom isporuke dobara zamijeni jedno dobro drugim, onda se zamjenom ostvaruje prvobitno namjeravana isporuka dobara koja je oporeziva.

(3) Ako isporučitelj u jamstvenom roku zamijeni isporučeno dobro drugim istovrsnim dobrom, iste ili približno iste kakvoće i vrijednosti, ta isporuka nije oporeziva.

(4) Ako isporučitelj iz stavaka 2. i 3. ovoga članka u zamjeni isporuči drugo dobro, manje ili veće vrijednosti, razlike povećavaju ili smanjuju poreznu osnovicu.

(5) Ako se opozove isporuka dobara za koju je izdan račun temeljem kojeg je primatelj iskoristio pravo odbitka pretporeza, ispravak porezne osnovice obavlja se samo pod uvjetima iz članka 33. stavka 7. Zakona. Isto vrijedi i u slučaju isporuke dobra manje vrijednosti iz stavka 4. ovoga članka.

2.4. Isporuka materijala radi prerade, obrade, dorade ili izrade proizvoda

Članak 14.

(1) Ako naručitelj daje proizvođaču materijal radi prerade, obrade, dorade ili izrade određenog proizvoda, takva isporuka dobara nije oporeziva, ako naručitelj zadržava pravo raspolaganja tim materijalom.

(2) Ako proizvođač iz stavka 1. ovoga članka ne upotrijebi sav materijal kojeg mu je dao naručitelj i ne vrati mu neupotrjebljeni materijal, smatra se da je naručitelj proizvođaču obavio isporuku toga materijala.

(3) Ako naručitelj iz stavka 1. ovoga članka isporučuje proizvođaču materijal, dijelove ili sastojke pri čemu ne zadržava mogućnost raspolaganja tim materijalom već takvim isporukama dobara plaća proizvođačeve isporuke odnosno protuisporuke dobara, radi se o oporezivim isporukama dobara, odnosno razmjeni.

2.5. Razmjena

Članak 15.

(1) Ako pri isporuci naknada nije novčana, već u isporuci drugog dobra ili obavljenoj usluzi, radi se o razmjeni.

(2) Pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, kod svakog isporučitelja.

2.6. Usluge

Članak 16.

(1) Uslugama se u smislu Zakona smatraju sve transakcije uz naknadu koje ne predstavljaju isporuku dobara. Uslugama se osobito smatraju i usluge prepuštanja na uporabu i korištenje dobara (najam ili zakup), davanje, prijenos i osiguravanje prava na patente, pronalazačka prava, prava industrijskog vlasništva i slična prava.

(2) Trpljenje neke radnje ili stanja i suzdržavanje od neke radnje predstavljaju usluge u smislu PDV-a. Pod trpljenjem neke radnje ili stanja smatra se između ostalog i dopuštanje korištenja pokretnih i nepokretnih stvari, patenata i drugih pronalazačkih prava. Suzdržavanjem od neke radnje smatra se osobito odricanje od tržišnog natjecanja i odricanje od obavljanja djelatnosti.

2.7. Posebni slučajevi isporuke dobara i usluga

2.7.1. Unos dobara u društvo

Članak 17.

(1) Unos privatne (osobne – neposlovne) imovine u društvo ili u imovinu trgovca pojedinca ne podliježe oporezivanju.

(2) Ako društvo ili trgovac pojedinac unosi imovinu u drugo društvo ili u imovinu trgovca pojedinca, radi se o oporezivoj isporuci.

(3) Ako društvo, za unesena dobra u društvo, daje naknadu u obliku određenih prava povezanih s društvom drugom društvu ili članovima društva, davanje tih prava oslobođeno je PDV-a prema odredbama članka 40. stavka 1. točke f) Zakona.

2.7.2. Promjena oblika društva, spajanje, pripajanje i podjela

Članak 18.

(1) Promjena oblika društva ne podliježe oporezivanju.

(2) Spajanje, pripajanje, odvajanje i podjela društva u skladu s propisima koji uređuju to područje ne podliježu oporezivanju.

2.7.3. Prijenos imovine poreznog obveznika

Članak 19.

(1) Isporukom dobara ne smatra se prijenos imovine poreznog obveznika (prenositelja) u smislu članka 7. stavka 9. Zakona pod uvjetom da su prenositelj i primatelj porezni obveznici te da primatelj nastavlja sa obavljanjem gospodarske djelatnosti za koju ima pravo na odbitak pretporeza.

(2) U slučaju neispunjenja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka radi se o oporezivoj isporuci dobara te je isporučitelj obvezan obračunati i platiti PDV.

(3) U slučaju da porezni obveznik primatelj imovine preuzetu imovinu počne koristiti u druge svrhe osim za one za koje ima pravo na odbitak pretporeza obvezan je izvršiti ispravak odbitka pretporeza prema članku 64. Zakona.

2.7.4. Likvidacija i stečaj te ostali slični postupci

Članak 20.

(1) Isporuke dobara i obavljanje usluga u postupku likvidacije, stečaja i ostalih sličnih postupaka podliježu oporezivanju.

(2) Isporuke dobara članovima ili osnivačima društva po završetku likvidacije podliježu oporezivanju.

(3) Porezni obveznik u postupku stečaja je stečajni dužnik.

2.7.5. Ovrha

Članak 21.

(1) Kad zakonom utvrđeno tijelo u postupku ovrhe proda neko dobro, ne smatra se da je došlo do isporuke između dužnika i ovršnog tijela već do izravne dužnikove isporuke kupcu, koja podliježe oporezivanju.

(2) Pri prodaji dobara u postupku ovrhe koji provodi Porezna uprava prema odredbama Općeg poreznog zakona i drugih propisa, smatra se da je došlo do izravne dužnikove isporuke kupcu.

(3) U dokumentu o prodaji dobara ovršno tijelo obračunava PDV u ime dužnika, ako je dužnik upisan u registar obveznika PDV-a. Ovršno tijelo dostavlja Poreznoj upravi radi zaduženja obračun PDV-a. Navedeno se ne primjenjuje u slučaju iz članka 75. stavka 3. točke d) Zakona.

(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka na jednak se način primjenjuju i kod punopravnog stjecanja vlasništva u postupku fiducije.

2.7.6. Nasljeđivanje

Članak 22.

(1) Prijenos dobara i imovinskih prava sa ostavitelja na jednog ili više nasljednika u slučaju nastavka gospodarske djelatnosti ne podliježe oporezivanju.

(2) Ako je zbog smrti poreznog obveznika (fizičke osobe) došlo do prestanka obavljanja djelatnosti, na nasljednike se prenose sve porezne obveze ostavitelja nastale do njegove smrti odnosno prestanka obavljanja djelatnosti. Za porezne obveze ostavitelja nasljednici odgovaraju solidarno.

2.7.7. Korištenje i prodaja založenog dobra

Članak 23.

(1) Ako zalogoprimatelj koristi založeno dobro uz naknadu, radi se o usluzi koja podliježe oporezivanju.

(2) Pri prodaji založenog dobra dolazi do dvije isporuke koje podliježu oporezivanju, prvo od strane zalogodavatelja zalogoprimatelju i zatim od strane zalogoprimatelja kupcu.

2.7.8. Članski doprinosi

Članak 24.

(1) Ako neprofitne pravne osobe, osnovane na temelju posebnih propisa, radi ispunjavanja svojih statutom utvrđenih zadaća ubiru članarinu, članarina ne predstavlja naknadu za isporuku dobara odnosno obavljanje usluga.

(2) Ako neprofitne pravne osobe za prikupljenu članarinu obavljaju određene isporuke dobara odnosno usluga tada članarina predstavlja naknadu za te isporuke.

(3) O članarini iz stavka 1. ovoga članka radi se u slučaju ako se članski doprinos utvrđuje po određenom kriteriju jednako za sve članove.

2.7.9. Odšteta

Članak 25.

(1) Isporuka kojom se obeštećuje primatelja za štetu nastalu po osnovi ranije isporuke ne smatra se isporukom koja podliježe oporezivanju već odštetom.

(2) O odšteti se radi samo u slučaju kada isporučitelj temeljem zakona ili ugovora odgovara za štetu i njene posljedice i određenim isporukama tu štetu otklanja.

(3) Za procjenu da li se radi o odšteti ili oporezivoj isporuci odlučujuće je da li su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Odštetom se ne smatra isporuka koja u cijelosti ili u dijelu predstavlja novu isporuku.

(5) Zatezne kamate koje porezni obveznik naplaćuje od svojih dužnika, do visine propisane zatezne kamate i troškovi opomena, predstavljaju odštetu i ne oporezuju se.

(6) Naknada štete zbog raskida ugovora predstavlja odštetu koja ne podliježe oporezivanju ako platitelj za to nije stekao nikakva dobra ili koristio usluge. Ako se ugovor izvrši u dijelu, taj dio isporuke podliježe oporezivanju.

2.7.10. Izuzimanje dobara i usluga

Članak 26.

(1) Izuzimanje, odnosno korištenje dobara i usluga poreznog obveznika u neposlovne svrhe ili druge svrhe osim njihovog poslovanja utvrđuje se na temelju računa, obračuna, knjigovodstvenih i drugih vjerodostojnih isprava.

(2) Kod poreznog obveznika manjkovi dobara za koje se ne tereti odgovorna osoba smatraju se izuzimanjem dobara u neposlovne svrhe i podliježu oporezivanju, osim kala, rastepa, kvara i loma, a najviše do visine utvrđene odlukom Gospodarske i Obrtničke komore i manjkova dobara nastalih djelovanjem više sile. Manjkovima uslijed više sile u smislu ovoga Pravilnika, razumijevaju se manjkovi (štete) od elementarnih nepogoda (poplava, požar, potres i dr.), ratnih razaranja i provalnih krađa, do visine utvrđene temeljem očevidnika nadežnog tijela za procjenu šteta.

(3) Tehnološki manjak nastao u procesu proizvodnje smatra se porezno priznatim manjkom do visine utvrđene normativima prema vrsti djelatnosti odnosno do visine utvrđene zakonima o posebnim porezima odnosno trošarinama za proizvode koji podliježu plaćanju tih poreza. Normativi mogu biti utvrđeni od strane poreznog obveznika ili strukovne grupacije, a ako ih nema Porezna uprava normative u pojedinim slučajevima procjenjuje na temelju međuovisnosti između prihoda i rashoda (primitaka i izdataka) putem normativa utroška materijala, energije, rada i drugih proizvodnih čimbenika.

(4) Manjak dobara zbog neodgovarajuće kvalitete, proteka roka trajanja, kala, rastepa, loma i kvara iznad visine utvrđene prema stavku 2. ovoga članka, može se priznati, ako je pri utvrđivanju činjeničnog stanja prisutan ovlašteni službenik Porezne uprave ili ako porezni obveznik raspolaže odgovarajućom dokumentacijom nadležnih tijela ili pravnih osoba o količini i vrsti preuzetih dobara koja su dana na zbrinjavanje ili uništenje.

(5) Manjak dobara zbog proteka roka trajanja ne može biti porezno priznat ako je porezni obveznik ta dobra nabavio tri mjeseca prije isteka otpisnog roka. Iznimno navedeno se ne primjenjuje na dobra čiji je rok trajanja manji od tri mjeseca.

3. Stjecanje dobara unutar Europske unije

Članak 27.

(1) Stjecatelj dobara unutar Europske unije iz članka 5. stavka 1. točke b) Zakona u tekućoj godini počinje obračunavati PDV na ono stjecanje dobara unutar Europske unije u tuzemstvu kojim ispunjava uvjet iz članka 5. stavka 2. Zakona, odnosno prelazi prag stjecanja tijekom tekuće kalendarske godine.

(2) Za dobra koja podliježu trošarinama iz članka 4. stavka 1. točke 2.c) Zakona koja stječe porezni obveznik koji nije registriran za potrebe PDV-a ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, obveza obračuna i plaćanja PDV-a nastaje i ako vrijednost tih stečenih dobara ne prelazi prag stjecanja u kalendarskoj godini.

(3) Ako dobra koja podliježu trošarinama stječe porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a, na takvo stjecanja obračunava se PDV.

4. Stjecanje i isporuka prijevoznih sredstava

4.1. Rabljena prijevozna sredstva

Članak 28.

(1) Rabljenim prijevoznim sredstvom u smislu ovoga Pravilnika smatra se prijevozno sredstvo koje nije novo prijevozno sredstvo prema članku 4. stavku 3. Zakona.

(2) PDV se ne obračunava i ne plaća u slučaju nabave rabljenog prijevoznoga sredstva iz druge države članice ako je isporučitelj porezni obveznik koji ima sjedište u drugoj državi članici te je na isporuku rabljenog prijevoznoga sredstva primijenio posebni postupak oporezivanja marže.

(3) PDV se ne obračunava i ne plaća u slučaju nabave rabljenog prijevoznog sredstva iz druge države članice i ako je isporučitelj fizička osoba, mali porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik koji pri nabavi prijevoznog sredstva kojeg isporučuju u tuzemstvo nisu imali pravo na odbitak pretporeza u svojoj državi članici.

(4) PDV se obračunava i plaća na rabljena prijevozna sredstva koja stječe osoba registrirana za potrebe PDV-a u tuzemstvu od isporučitelja koji je registriran za potrebe PDV-a u drugoj državi članici i prijevozno sredstvo je isporučio pod uvjetima iz članka 41. točke 1. Zakona, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Na stjecanje rabljenog prijevoznog sredstva iz stavka 3. ovoga članka stjecatelj u Republici Hrvatskoj plaća posebni porez po stopi 5% prema odredbama posebnog propisa.

4.2. Stjecanje novih prijevoznih sredstava

Članak 29.

(1) PDV se obračunava i plaća na stjecanje prijevoznog sredstva iz članka 4. stavka 2. Zakona ako se u skladu s člankom 4. stavkom 3. Zakona smatra novim prijevoznim sredstvom.

(2) Obveznik plaćanja PDV je bilo koja osoba koja stječe novo prijevozno sredstvo iz druge države članice, neovisno o tome je li registrirana za potrebe PDV-a ili nije.

(3) Osoba koja stječe novo prijevozno sredstvo mora to stjecanje prijaviti Poreznoj upravi najkasnije 10 dana od dana stjecanja. Novo prijevozno sredstvo može se registrirati kod nadležnog tijela prema posebnim propisima samo uz predočenje prijave za stjecanje novih prijevoznih sredstva koju je ovjerila nadležna ispostava Porezne uprave s uključenom potvrdom o plaćenom PDV-u. PDV se plaća u roku od 10 dana od dana stjecanja novog prijevoznog sredstva.

(4) Porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a koji stječe novo prijevozno sredstvo radi daljnje prodaje obračunava PDV u skladu s redovnim postupkom oporezivanja.

Članak 30.

(1) Datumom prve uporabe novog prijevoznog sredstva u smislu članka 4. stavka 3. točke a) Zakona smatra se datum prve registracije prijevoznog sredstva.

(2) U slučaju kopnenih motornih vozila također se smatra datumom prve uporabe ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

a) vozilo je stavljeno na raspolaganje kupcu, a prevezeno je iz države proizvođača bez registracije u tuzemstvo ili

b) proizvođač ili njegov zastupnik su koristili vozilo za izlaganje, a vozilo je prevezeno iz države članice proizvođača bez registracije u tuzemstvo ili

c) izdan je račun, koji se odnosi na prvu isporuku, a Porezna uprava ne može utvrditi niti jedan od gore navedenih uvjeta.

(3) U slučaju plovila i zrakoplova također se smatra datumom prve uporabe ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

a) proizvođač je isporučio plovilo ili zrakoplov prvom kupcu ili

b) plovilo ili zrakoplov su prvi put dani na korištenje kupcu ili

c) proizvođač ili njegov zastupnik su prvi put koristili plovilo ili zrakoplov za izlaganje ili

d) izdan je račun, koji se odnosi na prvu isporuku, a Porezna uprava ne može utvrditi niti jedan od gore navedenih uvjeta.

(4) Ako se utvrdi da je iskazana vrijednost novog prijevoznog sredstva pri stjecanju neopravdano niska, Porezna uprava može procijeniti osnovicu za obračun PDV-a pri stjecanju.

4.3. Isporuka novih prijevoznih sredstava

Članak 31.

Porezni obveznik koji isporuči novo prijevozno sredstvo u drugu državu članicu bilo kojoj osobi koja nije registrirana za potrebe PDV-a te porezni obveznik iz članka 6. stavka 4. Zakona, kod isporuke novog prijevoznog sredstva u drugu državu članicu, obvezan je najkasnije 10 dana od dana obavljene isporuke Poreznoj upravi prijaviti isporuku novog prijevoznog sredstva.

5. Trostrani posao

Članak 32.

(1) Porezni obveznik može primijeniti pojednostavljenje u slučaju iz članka 10. stavka 2. Zakona ako se radi o trostranom poslu.

(2) Trostranim poslom smatra se posao u kojem:

a) sudjeluju tri porezna obveznika i radi se o isporuci istih dobara koja su otpremljena ili prevezena izravno od prvog isporučitelja drugom, odnosno posljednjem kupcu iz jedne države članice u drugu,

b) osobe koje sudjeluju su registrirane za potrebe PDV-a u tri različite države članice,

c) prvi kupac nije registriran za potrebe PDV-a u državi članici drugog, odnosno posljednjeg kupca i on koristi isti porezni identifikacijski broj koji je dao isporučitelju i drugom kupcu,

d) je isporučitelj ili prvi kupac ili druga osoba za njihov račun otpremio ili prevezao dobra,

e) drugi, odnosno posljednji kupac koristi PDV identifikacijski broj koji mu je dodijelila država članica u kojoj završava otprema ili prijevoz dobara,

f) drugi, odnosno posljednji kupac je obveznik plaćanja PDV-a.

(3) Ako su uvjeti iz stavka 2. ovoga članka ispunjeni, prvi kupac oslobođen je plaćanja PDV-a na stjecanje dobara iz druge države članice.

(4) Prvi kupac mora izdati račun drugom kupcu, koji ne smije sadržavati iznos PDV-a i u kojem se navodi da se radi o trostranom poslu.

V. MJESTO OPOREZIVANJA USLUGA

1. Mjesto obavljanja usluga

Članak 33.

(1) Mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, uključujući usluge stručnjaka i posrednika za prodaju nekretnina, smještaj u hotelima ili objektima slične namjene uključujući kampove za odmor ili mjesta uređena za kampiranje, davanje prava na uporabu nekretnina i usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova, kao što su usluge arhitekata i građevinskog nadzora, smatra se mjesto gdje se nekretnina nalazi.

(2) Usluge u vezi s nekretninama obuhvaćaju sljedeće usluge:

1. usluge koje se obavljaju pomoću nekretnina (npr. iznajmljivanje kuća, stanova, soba, smještaj u hotelima, apartmanima, kampovima za odmor i objektima slične namjene, zemljišta – npr. parkirnih mjesta, vezova za brodove, iznajmljivanje teniskih igrališta, kuglana, održavanje grijanja i dizala, održavanje zelenih površina, čišćenje zgrada, iznajmljivanje izložbenih površina na sajmovima, postavljanje izložbenih mjesta),

2. usluge koje se obavljaju na nekretnini obuhvaćaju usluge koje služe neposredno uređivanju nekretnine (npr. geodetski radovi), usluge koje služe za pripremu građevinskih radova (npr. usluge arhitekata, građevinskih inženjera, statičara), obavljanje građevinskih radova, obavljanje usluga građevinskog nadzora, vještačenja na nekretninama, inženjering usluge,

3. usluge koje se obavljaju u vezi s kupovinom i prodajom nekretnina (npr. usluge odvjetnika, bilježnika i posrednika pri kupoprodaji nekretnina).

(3) Uslugama u neposrednoj vezi s nekretninama ne smatraju se npr. usluge objavljivanja oglasa u svezi s kupoprodajom ili najmom nekretnine, financiranje nekretnina, pravno i porezno savjetovanje glede nekretnina, ustupanje osoblja za poslove gradnje, usluge koje obavljaju organizatori sajmova i izložbi.

Članak 34.

(1) Usluge pripremanja hrane i obavljanje usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanje i usluživanje pića u tim objektima su usluge isporuke pripremljene ili nepripremljene hrane i/ili pića za ljudsku potrošnju, uz dodatne usluge koje omogućavaju njihovu trenutnu potrošnju.

(2) Uslugama pripremanja hrane i obavljanja usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanja i usluživanja pića u tim objektima ne smatraju se:

a) isporuke pripremljene ili nepripremljene hrane koja se ne konzumira u ugostiteljskim objektima već je kupac iznese iz tih objekata,

b) isporuke koje obuhvaćaju pripremu i prijevoz hrane,

c) isporuke pripremljene ili nepripremljene hrane i/ili pića, sa ili bez prijevoza, ali bez dodatnih usluga.

(3) Mjesto oporezivanja usluga iz stavka 2. ovoga članka određuje se u skladu s člancima 12., 13. i 14. Zakona.

Članak 35.

(1) Mjesto obavljanja telekomunikacijskih usluga i usluga iznajmljivanja pokretne materijalne imovine, osim svih prijevoznih sredstava je izvan Europske unije, ako se te usluge stvarno koriste izvan Europske unije.

(2) Mjesto obavljanja telekomunikacijskih usluga i usluga iznajmljivanja pokretne materijalne imovine, osim svih prijevoznih sredstava je u tuzemstvu, ako se te usluge stvarno koriste u tuzemstvu.

VI. NASTANAK OPOREZIVOG DOGAĐAJA I OBVEZE OBRAČUNA PDV-a

1. Oporezivi događaj

Članak 36.

(1) Oporezivi događaj nastaje kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.

(2) Obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj, a utvrđena obveza PDV-a iskazuje se istekom obračunskog razdoblja u kojem je obavljena isporuka dobara ili su obavljene usluge.

(3) Ako je oporezivi događaj nastao, a nije izdan račun, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj. Obveza obračuna PDV-a nastaje u visini PDV-a koji bi bio zaračunan da su za sve isporuke obavljene tijekom obračunskog razdoblja izdani računi. Ove odredbe ne primjenjuju se na isporuke unutar Europske unije oslobođene PDV-a prema članku 41. Zakona i premještanje dobara u drugu državu članicu radi obavljanja gospodarske djelatnosti.

(4) Usluge su obavljene u trenutku završetka njihovog korištenja. Ako se usluga obavlja stalno (kontinuirano) kroz više obračunskih razdoblja, obveza obračuna PDV-a nastaje po proteku svakog obračunskog razdoblja, bez obzira je li usluga zaračunana ili nije. Ako porezni obveznik ugovori plaćanje usluge koje ovisi o ishodu sudskog postupka PDV se obračunava u trenutku naplate.

(5) U graditeljskoj djelatnosti obveza obračuna PDV-a nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je ovjerena situacija o stvarno izvedenim građevinskim radovima od strane nadzornog tijela. Ako nadzorno tijelo ne ispostavi i ne ovjeri obračunsku situaciju, smatra se da je porezna obveza nastala u onom dijelu u kojem su radovi obavljeni najkasnije istekom obračunskog razdoblja koje slijedi nakon razdoblja u kojem je ispostavljena obračunska situacija.

(6) Rok plaćanja, odgoda plaćanja ili kreditiranje ne utječu na nastanak obveze obračuna PDV-a.

(7) Kod financijskog leasinga ili najma predmeta dugotrajne imovine, kod kojeg primatelj leasinga snosi troškove amortizacije i može steći pravo vlasništva nad tim predmetom, obveza obračuna PDV-a za ukupnu vrijednost leasinga ili najma nastaje istekom obračunskog razdoblja u kome je isporučeno dobro – predmet najma. Kod operativnog leasinga ili najma kod kojeg davatelj leasinga snosi troškove amortizacije predmeta leasinga i primatelj leasinga nema opciju kupnje, obveza obračuna PDV-a nastaje za dio najamnine koji se odnosi na obračunsko razdoblje odnosno u visini jedne mjesečne rate. Ako rate nisu utvrđene za obračunska razdoblja već za neka druga razdoblja, preračunavaju se za obračunska razdoblja.

(8) Ako se manjak dobara utvrdi popisom dobra obveza obračuna PDV-a nastaje u trenutku kada je manjak utvrđen.

2. Predujmovi

Članak 37.

Za primljene predujmove obveza obračuna PDV-a na primljeni iznos nastaje u trenutku primitka predujma. Za nastanak oporezivog događaja bitan je trenutak naplate predujma, a ne trenutak isporuke dobara ili obavljanja usluga.

3. Predujmovi pri stjecanju i isporukama unutar EU

Članak 38.

(1) Ako porezni obveznik izvrši plaćanje prije stjecanja dobara unutar Europske Unije, ne nastaje obveza obračuna PDV-a.

(2) Ako porezni obveznik primi predujam prije nego što obavi isporuku dobara unutar Europske unije prema uvjetima iz članka 41. Zakona, ne nastaje obveza obračuna PDV-a.

(3) Odredbe o nastanku obveze obračuna PDV-a iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na jednak se način primjenjuju za predujmove u vezi s uslugama unutar Europske unije.

4. Predujmovi u vezi s uvozom ili izvozom dobara

Članak 39.

Ako porezni obveznik unaprijed izvrši ili primi plaćanje u vezi s uvozom ili izvozom dobara ne nastaje obveza obračuna PDV-a.

5. Obavljanje isporuka dobara i usluga

Članak 40.

(1) U slučaju iz članka 7. stavka 3. Zakona oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje u obračunskom razdoblju u kojem porezni obveznik dobra koristi za te namjene.

(2) U slučaju iz članka 7. stavka 8. Zakona oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje u obračunskom razdoblju u kojem je porezni obveznik prestao obavljati gospodarsku djelatnost.

(3) U slučaju iz članka 8. stavka 3. Zakona obveza obračuna PDV-a nastaje u obračunskom razdoblju u kojem su usluge obavljene.

(4) Kad porezni obveznik sa sjedištem u drugoj državi članici obavi usluge tuzemnom poreznom obvezniku, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su usluge obavljene.

(5) Ako porezni obveznik na računu za isporučena dobra ili usluge iskaže PDV viši od onoga koji duguje prema Zakonu, tada duguje taj viši iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. Zakona. U tom slučaju oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je izdan račun.

(6) Ako netko u nekomu računu za isporučena dobra ili obavljene usluge izdvojeno iskaže PDV, iako za to nije ovlašten, tada duguje iskazani iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju, u skladu s člankom 33. stavkom 7. Zakona. Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a u tom slučaju nastaju istekom obračunskog razdoblja u kojemu je račun izdan.

(7) Kod promjene uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza iz članka 64. stavka 1. Zakona obveza obračuna PDV-a nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su se promijenili uvjeti za odbitak pretporeza.

(8) Pri zaračunavanju nevraćene povratne ambalaže obveza obračuna PDV-a nastaje u obračunskom razdoblju u kojem je ambalaža bila zaračunana.

(9) Ako se vodi evidencija o povratnoj ambalaži, u slučaju prekida poslovne suradnje između dobavljača dobara u povratnoj ambalaži i korisnika (zbog likvidacije, stečaja, uništenja povratne ambalaže i slično) obveza obračuna PDV-a nastaje u obračunskom razdoblju u kojem je prekinuta poslovna suradnja, a povratna ambalaža nije vraćena.

VII. POREZNA OSNOVICA

1. Porezna osnovica kod isporuke dobara i obavljanja usluga

1.1. Naknada

Članak 41.

(1) Osnovica PDV-a, prema članku 33. Zakona, je naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

(2) Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobara treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge, osim PDV-a. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga, da ili plati odnosno treba dati ili platiti poreznom obvezniku za isporučena dobra ili obavljene usluge.

(3) Naknadom za isporuku dobara prema stavku 1. ovoga članka smatraju se i svi iznosi koje je isporučitelj zaračunao (naplatio) kupcu po osnovi isporuke kao što su troškovi prijevoza, postavljanja, slanja, osiguranja, ugrađene dodatne opreme i slično. U naknadu ulaze i dobrovoljno plaćeni iznosi.

(4) Naknadom se smatraju i iznosi posebnih poreza, trošarina i pristojbi koji se uračunavaju u vrijednost isporuke i zaračunavaju kupcu.

(5) Porezna osnovica kod stjecanja dobara unutar Europske unije utvrđuje se temeljem članka 33. Zakona za isporuke istih dobara u tuzemstvu. U poreznu osnovicu uračunavaju se iznosi posebnih poreza, trošarina i pristojbi koji se plaćaju pri stjecanju dobara iz druge države članice.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka u naknadu se ne uračunava posebni porez na motorna vozila koji se plaća prema posebnom propisu radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj i pri isporuci dobara poreznom obvezniku predstavlja prolaznu stavku.

(7) U naknadu ne ulaze iznosi primljeni od osiguravatelja po osnovi naknada šteta. U naknadu ne ulaze ni iznosi primljeni za otklanjanje nastalih šteta po osnovi prirodnih nepogoda do visine utvrđene očevidnikom nadležnog tijela. Isto se odnosi i na iznose primljene za uništena ili otuđena dobra.

(8) U naknadu ne ulaze subvencije i ostala poticajna sredstva iz proračuna ako nisu izravno povezana s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

(9) U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijene i popusti što se kupcu odobre u trenutku ispostavljanja računa ili u trenutku isporuke.

(10) Poreznom osnovicom pri isporuci novoizgrađenih građevinskih objekata ili dijelova tih objekata smatra se naknada za vrijednost isporučenog objekta koja ne sadrži vrijednost zemljišta ni iznos naknade za komunalno uređenje zemljišta prema odluci nadležnih tijela. Novoizgrađenim građevinskim objektima smatraju se nekretnine (građevine i njihovi dijelovi) koje su izgrađene, isporučene ili plaćene nakon 31. prosinca 1997. godine.

Članak 42.

(1) Ako se kupcu pri oporezivoj isporuci dobara zaračunava i kaucija za ambalažu tada kaucija predstavlja dio naknade za isporuku dobara. Kod vraćanja kaucije porezna osnovica se umanjuje za taj iznos.

(2) Ako kupac nije vratio povratnu ambalažu isporučitelj mora na poreznu osnovicu koju čini vrijednost nevraćene ambalaže (i nezaračunane kaucije) zaračunati PDV, u obračunskom razdoblju u kojem je ambalaža zaračunana.

(3) Nabavnom cijenom smatra se cijena nove nabave odnosno neto nabavna cijena uvećana za zavisne troškove nove nabave kada se radi o izuzimanju odnosno isporuci dobara koja su kupljena ili ako porezni obveznik ili njegov sljednik zadrži dobra nakon prestanka obavljanja gospodarske djelatnosti, a pri nabavi tih dobara PDV je u cijelosti ili djelomično odbijen. Pri izuzimanju dobara proizvedenih u poduzeću ukupnim troškom smatraju se vlastiti troškovi utvrđeni prema računovodstvenim propisima.

(4) Nabavnom cijenom kod usluga, odnosno korištenja dobara poslovne imovine u privatne ili druge neposlovne svrhe ukupnim troškom smatra se cijena nabave takvih usluga uvećana za troškove održavanja i druge zavisne troškove, a kod dobara koja su u najmu trošak naknade po ugovoru, trošak održavanja i svi drugi zavisni troškovi koje po ugovoru o najmu snosi korisnik najma. Kod izuzimanja usluga ukupnim troškom smatra se ukupni trošak obavljanja tih usluga kojeg snosi porezni obveznik.

(5) Kod zabavnih igara poreznu osnovicu čine uplate za sudjelovanje u tim igrama.

(6) Kod financijskog leasinga ili najma u poreznu osnovicu ne uračunavaju se kamate i slični troškovi financiranja pod uvjetom da se obračunavaju i iskazuju odvojeno od naknade za isporuku predmeta leasinga.

1.2. Naknadna promjena porezne osnovice

Članak 43.

(1) Ako se naknadno umanji naknada zbog različitih vrsta popusta koje isporučitelj daje primatelju, kao što su popusti zbog ranijeg plaćanja (casa sconto), rabati i druge vrste odobrenja (bonifikacija) ili zbog nemogućnosti naplate, tada se umanjuje porezna osnovica na način propisan člankom 33. stavkom 7. Zakona.

(2) Naknadni popusti umanjuju poreznu osnovicu samo ako su dani u izravnom međusobnom odnosu isporučitelja i primatelja. Ako isporučitelj mora primatelju platiti ugovornu kaznu, kazna ne umanjuje poreznu osnovicu.

(3) Porezna osnovica se povećava kada se ostvari viša naknada od ugovorene kao u slučaju dobrovoljne nadoplate primatelja dobra odnosno korisnika usluga ili nekog trećeg. Razlozi koji su doveli do povećanja naknade nisu bitni za oporezivanje. Zbog povećanja naknade ispravlja se porezna osnovica, a time i PDV odnosno odbitak pretporeza. Odbitak pretporeza kod primatelja moguć je samo ako je isporučitelj za to povećanje naknade izdao račun prema članku 79. Zakona.

(4) Porezna osnovica može se umanjiti zbog različitih vrsta popusta ako porezni obveznik koji je obavio isporuku poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza primi izjavu da primatelj nema pravo na odbitak pretporeza i ima dokaz o povratu dijela prodajne cijene.

(5) Porezna osnovica može se umanjiti zbog različitih vrsta popusta ako porezni obveznik koji je obavio isporuku krajnjem potrošaču ima dokaz o povratu dijela prodajne cijene.

1.3. Porezna osnovica pri razmjeni

Članak 44.

(1) Pri razmjeni i drugim sličnim poslovima porezna osnovica je tržišna vrijednost svakog dobra ili usluge koja je predmet razmjene. Ako se prilikom razmjene dobara ili usluga izvrši i nadoplata u novcu, radi se o razmjeni sličnim poslovima. U tim slučajevima u naknadu se ubraja i primljeno dobro ili obavljena usluga i zaračunani (primljeni) novčani iznos. Kod sudionika koji daje dobro ili uslugu i novac u naknadu ulazi samo isporučeno dobro ili obavljena usluga.

(2) U naknadu za uslugu dorade može se uračunati, pored ugovorene naknade u novcu, i vrijednost otpadnog materijala, koji je proizašao iz posla i kojeg naručitelj usluge prepušta davatelju usluge.

(3) Pod razmjenom sličnim poslovima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i poslovi zamjene motornih vozila »staro za novo«. Kod poreznog obveznika koji isporučuje novo vozilo u poreznu osnovicu ulazi tržišna vrijednost starog vozila i iznos nadoplate.

1.4. Porezna osnovica pri prijenosu gospodarske cjeline

Članak 45.

Ako se prilikom prijenosa gospodarske cjeline ili pogona mora izračunati porezna osnovica, ona se utvrđuje prema naknadi za svako pojedinačno isporučeno dobro. Ako pri isporuci nije utvrđena naknada za svako isporučeno dobro, potrebno je utvrđeni ukupni iznos naknade za prenesenu gospodarsku cjelinu ili pogon podijeliti na naknade za svako preneseno dobro. Pri podjeli ukupne naknade polazi se od knjigovodstvene vrijednosti dobara utvrđenih u posljednjoj bilanci isporučitelja. Preuzeti dugovi se ne odbijaju od porezne osnovice.

2. Porezna osnovica kod uvoza dobara u Europsku uniju

Članak 46.

(1) Porezna osnovica pri uvozu dobara u smislu članka 35. Zakona utvrđuje se prema vrijednosti uvezenog dobra utvrđenoj prema carinskim propisima i uvećava se za carinu, posebne poreze, trošarine, pristojbe i slična davanja koja se plaćaju izvan države članice uvoznice te davanja koja se plaćaju pri uvozu dobara, osim PDV-a.

(2) U poreznu osnovicu, ako nisu uključeni u carinsku vrijednost, pri uvozu dobara uračunavaju se i ostali dodatni troškovi, kao što su provizije, troškovi ambalaže, pakiranja, osiguranja, prijevoza, utovara, istovara, skladištenja, rukovanja s dobrima, nastali do prvog mjesta odredišta u tuzemstvu kao i oni koji nastanu pri prijevozu do drugog mjesta odredišta unutar Europske unije, ako je to drugo mjesto poznato u vrijeme nastanka oporezivog događaja.

(3) U poreznu osnovicu kod uvoza dobara uračunavaju se oni dodatni troškovi iz stavka 1. ovoga članka koji su uvozniku neposredno obračunani i čija je vrijednost u trenutku podnošenja carinske deklaracije određena i može se dokazati na osnovi raspoloživih isprava. Uvoznik prilaže izjavu sa specifikacijom dodatnih troškova u vezi s uvozom koja sadrži najmanje podatke o uvozniku, carinskom zastupniku, mjestu ulaska dobara u Republiku Hrvatsku, carinskoj ispostavi carinjenja, paritetu isporuke dobara, mjestu odredišta i prijevozniku.

(4) Prvo mjesto odredišta iz stavka 2. ovoga članka je mjesto navedeno na tovarnom listu ili bilo kojoj drugoj prijevoznoj ispravi na temelju koje se dobra uvoze. Ako takvo mjesto u ispravi nije navedeno, prvim mjestom odredišta smatra se mjesto prvog pretovara dobara u tuzemstvu.

(5) Ako se neka dobra privremeno izvezu iz Europske unije te se ponovo uvezu nakon što su izvan Europske unije popravljena, obrađena ili prilagođena, dorađena ili prerađena tada se porezna osnovica, iznimno od stavka 1. ovoga članka, utvrđuje prema naknadi zaračunanoj za te usluge. Ako takva naknada nije zaračunana, tada se porezna osnovica utvrđuje prema vrijednosti naknade zaračunane za popravak, obradu, prilagodbu, doradu ili preradu u skladu s carinskim propisima.

(6) Privremeni izvoz dobara iz Europske unije radi dorade, oplemenjivanja ili popravka ne smatra se izvoznom isporukom prema članku 45. stavku 1. točki 1. Zakona. Ako se neko dobro privremeno izvozi radi popravka, obrade, dorade, prerade, prilagodbe pri čemu se ne prenosi mogućnost raspolaganja dobrom na stranog poreznog obveznika i nakon popravka, obrade, dorade, prerade, prilagodbe, se to dobro vraća tuzemnom naručitelju, porezna se osnovica utvrđuje prema carinskim propisima.

(7) U poreznu osnovicu ne uključuju se sniženja cijena zbog popusta za prijevremeno plaćanje i popusti na cijenu i rabati odobreni i obračunani kupcu u trenutku uvoza.

VIII. STOPE PDV-a

Članak 47.

(1) PDV po stopi 5% plaća se na:

a) sve vrste kruha,

Pod kruhom se u smislu ove točke smatraju sve vrste ispečenog kruha (pšenični, raženi, ječmeni, kukuruzni, kruh od heljde, kruh od soje, kruh od posija i kruh od krumpira) koji se stavlja u promet pod nazivom kruh bijeli, polubijeli, crni, peciva i drugi pekarski proizvodi kao što su kifle, pereci, žemlje, pogače, lepinje, kajzerice, osim svih vrsta kolača, bureka i ostalih pekarskih i slastičarskih proizvoda.

b) sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje) koje se u promet stavlja pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), te hrana za dojenčad koja služi kao potpuna zamjena za majčino mlijeko u skladu s posebnim propisima,

c) knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja, udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, u svim fizičkim oblicima.

Knjiga je sukladno definiciji UNESCO-a »duhovno-tvarna tvorevina koja nastaje kao zajednički rezultat djelatnosti autora, izdavača i grafičke industrije. U tehničkom smislu knjiga se sastoji iz savijenih i sašivenih ili lijepljenih dijelova tiskanih araka i poveza. Otisnuti dijelovi knjige su naslovne stranice (preliminarni – nulti otisak) i tekstualni dio s diobom na poglavlja.«

Knjigama se u smislu ove točke smatraju neperiodične tiskovine koje imaju istodobno sva tri sljedeća obilježja:

1. imaju stručni, znanstveni, umjetnički, kulturni i obrazovni sadržaj a ne smiju imati promidžbeni sadržaj. (Promidžbenim sadržajem smatra se onaj sadržaj u kojem se kao pretežiti dio (više od 50%) pojavljuju promidžbene poruke),

2. izrađene su u tehničkom smislu u obliku knjige, otisnute na arcima papira, ili nositeljima teksta kao što su CD, DVD ili u obliku slobodnih listova,

3. imaju najmanje 49 stranica (definicija UNESCO-a) ne računajući korice i naslovnu stranicu, osim dječjih knjiga – bojanki, slikovnica bez teksta te tiskanih nota i umetaka za knjige u obliku slobodnih listova koji mogu imati i manje od 49 stranica. Dječjim knjigama razumijevaju se i bojanke kao i slikovnice bez teksta.

Knjigama se u smislu Zakona i ovoga Pravilnika ne smatraju: telefonski imenici, vozni redovi, cjenici, kalendari, rokovnici, različiti prospekti, katalozi, turistički vodiči turističke karte, mape, izvješća o poslovanju trgovačkih i ostalih društava, prigodni prezentacijski materijali u obliku knjige te drugi informativni materijal.

Udžbenicima se u smislu ove točke smatraju nastavna sredstva izrađena u svezi s odgovarajućim nastavnim planom i programom, neovisno o broju stranica (temeljna knjiga, skripta, priručnik, radna bilježnica, vježbenica, lektira i dr.) otisnuta na papiru ili na već navedenim nositeljima teksta, koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

U smislu Zakona i ovoga Pravilnika smatra se da su knjige i udžbenici dobro tek u trenutku kada ih kao u cijelosti dovršenu knjigu nakladnik isporučuje u tuzemstvu, odnosno u svim drugim isporukama nakon toga.

d) lijekove određene u skladu s Odlukom o utvrđivanju Liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

e) medicinsku opremu, pomagala i druge sprave koje se koriste za ublažavanje liječenja invalidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida propisane Pravilnikom o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te Pravilnikom o dentalnoj zdravstvenoj zaštiti iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

Medicinskom opremom, pomagalima i drugim spravama koje se koriste za ublažavanje liječenja invalidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida smatraju se i proizvodi koji se kirurškim putem ugrađuju u ljudsko tijelo – implantati, prema Listi proizvoda koji se kirurškim putem ugrađuju u ljudsko tijelo,[1]

Red.
br.  
Naziv grupe proizvoda  Red.br.  Naziv grupe proizvoda  
1.  Baterije za implantate  18.  Mrežice11 
2.  Čavli za osteosintezu1 19.  Matice za osteosintezu  
3.  Drenovi2 20.  Opruge za osteosintezu  
4.  Elektrode3 21.  Otvoreni izvori zračenja12 
5.  Elektronski dozatori4 22.  Pločice za osteosintezu  
6.  Elektrostimulatori5 23.  Prstenovi13 
7.  Endoklipse6 24.  Pudentzov sistem  
8.  Endoproteze7 25.  Sfinkter umjetni  
9.  Endopatch-evi (endograft-ovi)8 26.  Stentovi  
10.  Fixatori unutrašnji  27.  Stapleri i punjenja  
11.  Implantati silikonski  28.  Šipke i šine za osteosintezu  
12.  Intraokularne leće  29.  Tubusi  
13.  Kanile9 30.  Umetci i tkivni ekspanderi14 
14.  Katetri10 31.  Vijci za osteosintezu  
15.  Klinovi za kosti  32.  Valvule15 
16.  Kukice za osteosintezu  33.  Žice16 
17.  Kohlearni implantat  34.  Stomatološki implantati17 

Medicinskom opremom, pomagalima i drugim spravama koje se koriste za ublažavanje liječenja invalidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida smatraju se ostali medicinski proizvodi za nadomještanje tjelesnog oštećenja ili nedostatka koji se stavljaju u promet pod nazivom iz stupca 3 Popisa ortopedskih i drugih pomagala iz Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te stupca 3 Popisa dentalnih pomagala i ortodontskih naprava iz Pravilnika o dentalnoj zdravstvenoj zaštiti iz obveznog zdravstvenog osiguranja, osim zubnih nadomjestaka kad ih isporučuju dentalni tehničari i doktori dentalne medicine iz članka 38. stavka 2. točke e) Zakona i pomagala s Popisa ortopedskih i drugih pomagala iz Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pod sljedećim nazivima: akumulator, vanjska zadnja guma, vanjska prednja guma, zračnica zadnja, zračnica prednja, puna guma prednja, puna guma zadnja, akumulator za elektromotorna invalidska kolica, tamna stakla, obično prozirno staklo, baterija 675A, baterija 675SP, baterija 312A, baterija 230A, baterija 13A, baterija LR-6, mikrofon, slušalica, kućište pomagala, preklopnik, potenciometar, ovjes vibratora, ovjes mikrofona, ovjes slušalice, kabel unutar slušnog pomagala, zvukovod, ušna kukica, pločica pojačala, mekana membrana, membrana vibratora, gornji dio uređaja, magnet, taster, zavojnica, poklopac akumulatora, pojačalo, regulator glasnoće, akumulatorska baterija, punjač baterije, zaštitni podmetač za krevet raznolikih veličina za jednokratnu uporabu, vlasulja za žene s kratkim vlaknom, vlasulja za žene s dugim vlaknom, vlasulja za muškarce i vlasulja za djecu,

f) znanstvene časopise,

g) kino ulaznice,

h) novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru koje izlaze dnevno i kao opće-informativni tisak objavljuju novinarske autorske tekstove u opsegu od najmanje 25.000 riječi u primjerku dnevnog izdanja, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju.

Novinama i časopisima koji uglavnom sadrže oglase ili služe oglašavanju smatraju se one novine i časopisi u čijem sadržaju je više od 50% oglasnog odnosno promidžbenog sadržaja.

Novinarskim autorskim tekstom smatra se tekst namijenjen kontinuiranom informiranju javnosti o aktualnom društvenom, osobito političkom, gospodarskom, kulturnom životu i drugim zbivanjima u Republici Hrvatskoj i svijetu. U opseg tako određenog autorskog teksta računaju se i riječi u naslovima, međunaslovima, bilješkama i drugoj opremi teksta koja nije citat dijela teksta.

Novinarskim autorskim tekstom smatraju se i prilozi autora koji nisu u profesionalnom odnosu s redakcijom, poput pisma čitatelja, reagiranja, ispravaka i odgovora.

Novinarskim autorskim tekstom ne smatraju se sadržaji bez novinarskog autorskog doprinosa, poput:

– tekstova u malim oglasima, oglasima i drugim sadržajima koji služe oglašavanju, prema članku 20. Zakona o medijima (Narodne novine, broj 59/04, i 84/11), bez obzira jesu li besplatni, objavljeni uz novčanu ili neku drugu naknadu, propisno označeni kao plaćeni oglasi ili neoznačeni, ili oblikovani kao novinarski prilozi tako da kod čitatelja izazovu dojam kao da je riječ o programskom sadržaju medija,

– naslova na naslovnim stranicama (ako nisu dio autorskog teksta koji započinje na toj stranici),

– naslova rubrika i datuma koji se obično nalaze na rubovima stranica,

– cijelih romana, kratkih priča ili drugih fikcionalnih tekstova, ilustriranih ili ne,

– riječi u križaljkama, kriptogramima, zagonetkama i drugim igrama,

– riječi i teksta u rasporedu televizijskog i radijskog programa, vremenskoj prognozi, horoskopu i osmrtnicama

– riječi u impresumu.

Novinski nakladnik koji ima statut medija obvezan je u impresumu novina iskazivati broj riječi u pojedinom primjerku dnevnog izdanja novina. Ministarstvo kulture 2 puta godišnje dostavljat će izvješće Poreznoj upravi o tome jesu li pojedine novine zadovoljile naprijed navedene uvjete. Izvješće se dostavlja za prvu polovicu godine najkasnije dva mjeseca po isteku prve polovice godine, a za drugu polovicu godine najkasnije dva mjeseca po isteku kalendarske godine.

(2) PDV plaća se po stopi 10% na:

a) usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u hotelima ili objektima slične namjene, uključujući smještaj za vrijeme odmora te iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma. Objektima slične namjene smatraju se sve vrste komercijalnih ugostiteljskih objekata. Smještajem u smislu ovoga Pravilnika smatra se noćenje u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih objekata. Smještajem se smatra i dnevni boravak u u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih objekata.

Usluga pansiona obuhvaća smještaj (noćenje) i tri obroka (doručak, ručak i večeru), a polupansion smještaj (noćenje) s doručkom i jednim od ostalih obroka.

Komercijalnim ugostiteljskim objektima u smislu ovoga Pravilnika smatraju se: hoteli, apart-hoteli, turistička naselja, turistički apartmani, pansioni, guest – house, kampovi, kamp naselja, kampirališta, kuće za odmor, sobe za iznajmljivanje, apartmani i studio – apartmani, prenoćišta, odmarališta, hosteli, planinarski domovi, lovački domovi, objekti za robinzonski smještaj i plovni objekti nautičkog turizma – brodovi ili brodice koji su prilagođeni i opremljeni za višednevni boravak posade i turista na krstarenjima i kružnim putovanjima.

b) usluge pripremanja hrane i obavljanje usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanje i usluživanje bezalkoholnih pića i napitaka, vina i piva u tim objektima sukladno Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti. Uslugama pripremanja hrane i obavljanja usluga prehrane u ugostiteljskim objektima kao i pripremanjem i usluživanjem bezalkoholnih pića i napitaka, vina i piva u tim objektima u smislu članka 38. stavka 3. točke b) Zakona ne smatra se isporuka pripremljene ili nepripremljene hrane i/ili pića, ali bez ikakvih dodatnih usluga,

c) novine i časopise novinskog nakladnika koji ima statut medija, osim onih iz stavka 1. točke h) ovoga članka, otisnute na papiru te osim onih koji u cijelosti ili u većem dijelu sadrže oglase ili služe oglašavanju,

Novinama i časopisima koji uglavnom sadrže oglase ili služe oglašavanju smatraju se oni časopisi i novine u čijem sadržaju je više od 50% oglasnog odnosno promidžbenog sadržaja. Časopisima nakladnika koji ima statut medija smatraju se i časopisi nakladnika za koje ne postoji obveza donošenja statuta medija prema posebnom propisu.

d) jestiva ulja i masti, biljnog i životinjskog podrijetla, u skladu s Pravilnikom o jestivim uljima i mastima i Pravilnikom o uljima od ploda i komine maslina,

e) dječju hranu i prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu, u skladu s Pravilnikom o hrani za dojenčad i malu djecu te prerađenoj hrani na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu,

f) isporuku vode, osim vode koja se stavlja na tržište u bocama ili u drugoj ambalaži. Pod isporukom vode smatraju se usluge neposredno vezane uz isporuku vode odnosno obavljanje vodne usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje odnosno isporuka do drugog isporučitelja ili krajnjeg korisnika,

g) bijeli šećer od trske i šećerne repe. Bijelim šećerom od trske i šećerne repe smatra se šećer namijenjen za konzumaciju koji se stavlja na tržište u kristalnom obliku,

h) ulaznice za koncerte,

i) časopisi za kulturu i umjetnost.

(3) PDV na isporuke svih ostalih dobara i usluga plaća se po stopi 25% na poreznu osnovicu (naknadu).

(4) Ako se iz naknade u kojoj je sadržan PDV mora izračunati iznos PDV-a, primjenjuje se preračunana porezna stopa na sljedeći način:

preračunana stopa PDV-a  = stopa PDV-a × 100
                                             100 + stopa PDV-a

(5) Kada se iz naknade u kojoj je sadržan PDV obračunan po stopi od 25% mora izračunati iznos PDV-a, primjenjuje se preračunana stopa PDV-a koja iznosi 20%.

(6) Kada se iz naknade u kojoj je sadržan PDV obračunan po stopi od 10% mora izračunati iznos PDV-a, primjenjuje se preračunana stopa PDV-a koja iznosi 9,0909%.

(7) Kada se iz naknade u kojoj je sadržan PDV obračunan po stopi od 5% mora izračunati iznos PDV-a, primjenjuje se preračunana stopa PDV-a koja iznosi 4,7619%.

IX. POREZNA OSLOBOĐENJA

1. Porezna oslobođenja za isporuke od javnog interesa

1.1. Univerzalne poštanske usluge i isporuka poštanskih maraka

Članak 48.

(1) Univerzalna poštanska usluge i s njom povezane isporuke pratećih dobara, osim prijevoza putnika i telekomunikacijskih usluga, u skladu s posebnim propisima o poštanskoj djelatnosti oslobođene su plaćanja PDV-a.

(2) Dobrima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se dobra izravno vezana uz obavljanje univerzalnih poštanskih usluga kao što su obrasci vezani uz prijem, prijenos i dostavu pošiljaka, dopisnice sa iskazanom nominalnom vrijednosti za univerzalne poštanske usluge i slično.

Članak 49.

Plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka poštanskih maraka po nominalnoj vrijednosti kojima se plaćaju poštanske usluge te isporuka državnih i drugih sličnih biljega.

1.2. Usluge u vezi s liječenjem i drugom zdravstvenom zaštitom

Članak 50.

(1) PDV ne plaća se na usluge bolničke i medicinske njege i s time usko povezane usluge i isporuke dobara koje obavljaju tijela s javnim ovlastima, ili koje, u uvjetima koji su u socijalnom smislu slični uvjetima koji se primjenjuju na tijela s javnim ovlastima obavljaju osobito zdravstvene ustanove: domovi zdravlja, hitna medicinska pomoć, poliklinike, opće i specijalne bolnice i klinike. Ove isporuke dobara i obavljene usluge kao i usluge zdravstvene njege koje obavljaju zdravstvene ustanove za njegu u kući oslobođene su plaćanja PDV-a i u slučaju kad ih obavljaju tijela odnosno pravne osobe s javnim ovlastima ili druge organizacije slične prirode na temelju javnih ovlasti.

(2) Uslugama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se usluge boravka i prehrane bolesnika te smještaja roditelja uz djecu za vrijeme bolničkog liječenja na temelju uputnice za bolničko liječenje prema posebnim propisima, usluge ustanova koje obavljaju javnozdravstvenu djelatnost koje su izravno povezane s liječenjem i zdravstvenom njegom kao što je provođenje higijensko-epidemiološko zdravstvene zaštite stanovništva, usluge izdavanja i produljivanja zdravstvenih iskaznica, usluge cijepljenja, provođenje programa u vezi s izvanbolničkim liječenjem, provođenje izvanbolničke specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite i slično.

(3) Uslugama iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se:

1. usluge koje nisu povezane s liječenjem i zdravstvenom njegom osobito najam i korištenje prostora u sklopu bolnica, domova zdravlja, lječilišta i sličnih ustanova, razne doplate za smještaj ili za korištenje televizora, telefona i interneta, dodatne usluge praonice i parkiranja u sklopu bolnica, lječilišta i sličnih ustanova, športsko-rekreativne usluge u sklopu lječilišta kao što su najam bicikla, korištenje bazena ili sportskih terena i slično,

2. usluge koje se ne obavljaju u svrhu zdravstvene zaštite kao što su zdravstveni pregledi u vezi s utvrđivanjem sposobnosti za držanje i nošenje oružja, zdravstveni pregledi o sposobnosti za upravljanje motornim vozilima, vještačenja za sudske i druge postupke kao što je utvrđivanje očinstva, razne usluge analiza tla, ispravnosti voda, predmeta opće uporabe, usluge ispitivanja zraka, izobrazba zdravstvenih i drugih radnika i ostale slične usluge ustanova koje obavljaju javnozdravstvenu djelatnost.

Članak 51.

(1) Obavljanje medicinske njege u okviru bavljenja medicinskim i pomoćnim medicinskim zanimanjima čime se smatraju usluge i isporuke dobara doktora medicine, doktora stomatologije ili dentalne medicine, medicinskih sestara, primalja, fizioterapeuta, psihologa i usluge biokemijskih laboratorija povezane s liječenjem, oslobođeno je plaćanja PDV-a, ako se obavljaju u okviru privatne prakse.

(2) Uslugama i isporukama dobara iz stavka 1. ovoga članka smatraju se sve one usluge i isporuke dobara koje porezni obveznici iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati u okviru privatne prakse prema posebnim propisima koji uređuju njihovu djelatnost.

Članak 52.

(1) PDV se prema članku 39. stavku 1. točki d) Zakona ne plaća na isporuke ljudskih organa, krvi i krvnih pripravaka obavljene u svrhu liječenja, te na isporuke majčinog mlijeka.

(2) Na isporuke ljudskih organa, iz članka 39. stavka 1. točke d) Zakona ne plaća se PDV ako su obavljene u svrhu liječenja, prema posebnim propisima koji uređuju to područje.

1.3. Usluge dentalnih tehničara te isporuka dentalnih nadomjestaka

Članak 53.

Usluge što ih obavljaju dentalni tehničari u okviru svoje prakse te zubni/protetski nadomjesci koje isporučuju dentalni tehničari i doktori dentalne medicine, oslobođene su plaćanja PDV-a, ako se obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju njihovu djelatnost.

1.4. Usluge prijevoza bolesnih ili ozlijeđenih osoba

Članak 54.

Usluge prijevoza ozlijeđenih osoba u hitnim slučajevima ili bolesnih osoba u vezi s liječenjem u vozilima posebno izrađenima za tu svrhu oslobođene su plaćanja PDV-a pod uvjetom da te usluge obavljaju ovlaštene osobe u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti.

1.5. Usluge udruženja osoba

Članak 55.

(1) PDV ne plaća se na usluge što ih obavljaju udruženja osoba isključivo svojim članovima, a koje su u zajedničkom interesu svih članova pod uvjetom da svi članovi obavljaju istu djelatnost oslobođenu plaćanja PDV-a ili za tu djelatnost nisu obveznici PDV-a.

(2) Usluge iz stavka 1. ovoga članka oslobođene su plaćanja PDV-a ako su namijenjene neposredno za obavljanje djelatnosti članova udruženja, uz uvjet da članovi udruženju nadoknađuju samo svoj dio ukupnih troškova za obavljene im usluge i da takvo oslobođenje ne dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja.

(3) Ako udruženje obavlja usluge trećim osobama te usluge nisu oslobođene plaćanja PDV-a.

1.6. Usluge i isporuke povezane sa socijalnom skrbi

Članak 56.

(1) Plaćanja PDV-a oslobođene su usluge i isporuke dobara povezane sa socijalnom skrbi, uključujući one što ih obavljaju i isporučuju domovi za starije i nemoćne osobe. Plaćanja PDV-a oslobođene su ove isporuke i kad ih obavljaju, obiteljski domovi, ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge organizacije sukladno posebnim propisima na području socijalne skrbi.

(2) Uslugama i isporukama dobara iz stavka 1. ovoga članka smatraju se sve one usluge i isporuke dobara koje se mogu obavljati prema posebnim propisima iz područja socijalne skrbi kojima se korisnicima socijalne skrbi osigurava stanovanje, prehrana, briga o zdravlju, odgoj i obrazovanje, psihosocijalna rehabilitacija, njega i druge slične potrebe.

1.7. Usluge u vezi zaštite djece i mladeži

Članak 57.

(1) Plaćanja PDV-a oslobođene su usluge i isporuke dobara povezane sa zaštitom djece i mladeži što ih obavljaju ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge organizacije sukladno propisima na području socijalne skrbi.

(2) Uslugama i isporukama dobara iz stavka 1. ovoga članka smatraju se one usluge i isporuke dobara koje se mogu obavljati prema posebnim propisima na području socijalne skrbi, kao što su smještaj i prehrana, pod uvjetom da ih izravno obavljaju odnosno isporučuju pružatelji usluga zaštite djece i mladeži.

1.8. Usluge obrazovanja

Članak 58.

(1) PDV ne plaća se na obrazovanje djece i mladeži, predškolsko, školsko ili sveučilišno obrazovanje, stručno osposobljavanje i prekvalifikacija, uključujući s time usko povezane usluge i dobra, koje obavljaju tijela s javnim ovlastima ili druge osobe, koje imaju slične ciljeve u skladu s posebnim propisima koji uređuju obavljanje djelatnosti obrazovanja.

(2) PDV ne plaća se na usluge posredovanja u zapošljavanju studenata i učenika, organizaciji prehrane studenata i smještaju studenata. Plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka dobara izravno vezana uz obavljanje usluga iz ovoga stavka kao što su smještaj i prehrana učenika u učeničkim odnosno studenata u studentskim domovima i slično. Plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka obroka u vezi s predškolskim i osnovnoškolskim obrazovanjem koje tim korisnicima obavljaju ustanove ili organizacije iz članka 39. stavka 1. točke g), h) i i) Zakona izravno ili putem druge takve ustanove ili organizacije pod uvjetom da naknada nije veća od ukupnih troškova za obavljenu isporuku.

(3) Oslobođenje od PDV-a ne odnosi se na usluge ljetnog smještaja učenika odnosno studenata u učeničkim i studentskim domovima, odnosno smještaja osoba koje nisu učenici ili studenti.

(4) Nastava koju privatno održavaju nastavnici i koja obuhvaća osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje oslobođena je plaćanja PDV-a ako nastavu u tim ustanovama obavljaju fizičke osobe (nastavnici ili predavači) prema unaprijed ugovorenoj satnici i rasporedu, isključivo prema nastavnim planovima i programima verificiranim od strane Ministarstva znanosti obrazovanja i športa. Oslobođenje se odnosi i na naknadu za održavanje ispita i konzultacija usko vezanih za izvođenje ugovorenog plana i programa nastave.

1.9. Ustupanje osoblja vjerskih ili duhovnih